Razgovarali u Beču, 9.3.2007.

ORIS: Vi ste tijekom svog dugogodišnjeg rada projektirali i izgradili više muzeja; podsjetimo se na Muzej Kelta u Halleinu kod Salzburga i prije svega na Muzej moderne umjetnosti Essl u Klosterneuburgu kod Beča. Da li arhitektura muzeja za vas ima tako velik značaj zato što muzej udomljuje ideju zajedništva, odnos pojedinca i zajednice?

Heinz Tesar: Muzeji imaju za mene značenje udomljavanja ideje zajedništva, odnosa pojedinca i zajednice. Naravno, pružaju i mogu}nost zajedničkog razmišljanja o istoj stvari. To je smisleni misaoni kompleks jednog nesagledivog života. 

ORIS: Postoje li za vas u tipološkom smislu prostorni oblici i sljedovi koji podupiru taj osnovni princip?

Heinz Tesar: Mislim da je taj osnovni princip teško direktno prenijeti u tipologije, jer baš moderna umjetnost podrazumijeva vrlo subjektivan pristup i promatrača i stvaraoca. Zato su tipologije samo u pozadini. Kod mene je svaka zgrada nastala iz različitih doživljajnih razdoblja, u svakom vremenu i prema svakom sadržaju ja imam subjektivan pristup na koji, naravno, utječe objektivno znanje o tipologijama. Ipak vidim potrebu da pronađemo tipološke prostore, ali ne mislim da je to apsolutni cilj jer bi to opet vodilo nekome -izmu, u koji ne vjerujem. Mislim da imamo samo mogućnost interpretirati neizvjesnost subjekta, a ne postavljati tvrdnje. Valorizacija raznih strujanja onda čini “brending”, a taj je prolazan jer predstavlja samo koncentraciju trenutnih razmišljanja, koncentraciju na duh vremena. No arhitektura mora svoju valjanost zadržati dulje no što je vijek jednog ljudskog života. Fluidnost razumijevanja i osjećanja dat će na kraju valjani iskaz za druge, iskaz koji je u svakom slučaju suvremen.